Riječki patricij Iginio Scarpa, umoran od života u nedalekom bučnom i užurbanom lučkom gradu Rijeci, želio je pobjeći od svega i odmoriti se. U petnaestak kilometara udaljenom mjestu, u mirnom gaju što se protezao u susjedstvu same crkvice Sv.Jakova, podigao je ljetnikovac, nazvavši ga imenom svoje supruge, Angioline.
Villa Angiolina, bidermajerska ljepotica, uskoro postaje mjesto važnog društvenog života. U posjet stiže i sam hrvatski ban Josip Jelačić, a za njim prvi član carske obitelji nadvojvoda Ferdinand. Njezino Veličanstvo carica Marija Anna, prijestolonasljednici Stephanie i Rudolf ... samo su neka od imena koja su počela stizati a s njima i neko drugo, novo vrijeme.Njima u čast podižu se brojne spomen ploče i skulpture koje obogaćuju sadržaje grada i zaustavljaju vrijeme. Priče o ljubavnim jadima, intrigama, spletkama, političkim igrama, traženju umjetničke inspiracije … kriju se u svakom kutku Liburnije čiji nezaobilazni dio sada postajete i Vi.
Nemoguće je nabrojati sva imena znanih gostiju, no ne smije se izostaviti Friedrich Schüler, generalni direktor bečkih Južnih željeznica i inicijator turističkog razvoja grada, dr. Julius Glax i Theodor Billroth, kojima treba zahvaliti na razvoju lječilišnog turizma, zatim austrijski car Franjo Josip I, njemački car Vilim II, švedsko-norveški kralj Oskar II, rumunjski kraljevski par Karol i Elizabeta, skladatelji Gustav Mahler, Giacomo Puccini, Pietro Mascagni, Boris Papandopulo, književnik James Joyce, nobelovac Henryk Sienkiewicz, ruski novelist Antun Pavlovič Čehov, popularna plesačica Isadora Duncan kojoj su nadahnuće u plesnim pokretima dale opatijske palme – odnosno treptaj lišća na vjetru pa.......... Jan Kubelik, Miroslav Krleža, Ivo Andrić, Josip Broz Tito, Josip Jelačić, Jaroslav Vrchlicky .
Zanimljivost: Iz mnogih memoara i pisama opatijskih gostiju doznajemo da su mnogi i ovdje za svog boravka, odabrali svoj Stammcafé - kavanu baš po njihovoj mjeri u koju su redovito zalazili. Tako se navika koju su u Beču doveli do savršenstva preslikala i na Opatiju. Dobro poznavajući navike svoje buduće klijentele tvorci moderne Opatije dali su se na posao. Uzevši u obzir kavansku ikonografiju vidi se da u njoj važnu ulogu igraju i dnevni kolači: obligatni štrudel od jabuka (Apfelstrufdel), Sacher ili Schwarzwald torta ili tiramisu. Današnje opatijsko iskustvo svojevrstan je spoj dvaju vrlo jakih utjecaja: austrijskog i talijanskog. Talijanski se espresso ne ispija "s nogu" već bečki - satima. Ovdje u vrlo specifičnoj simbiozi žive dva potpuno različita mentaliteta isprepličući se svojim oprečnostima. Baš kao što je oprečna i kavanska filozofija:
" U kavani sjede ljudi koji žele biti sami ali im je za to potrebno društvo".
